Logopedska praksa u školi je počela još od davne školske godine 1984./85. i u kontinuitetu djeluje do danas. U svakoj razvijenoj društvenoj zajednici posebna se pažnja posvećuje sustavnoj skrbi i odgovarajućoj stručnoj pomoći djeci i osobama s posebnim potrebama. 

Prema Summary world report on disability World Health Organization iz 2011.god., oko 10% svjetskog stanovništva (više od 650 milijuna ljudi) čine osobe s posebnim potrebama. 

S ciljem definiranja općih ljudskih prava i postizanja jednakosti u njihovom ostvarivanju, donesen je niz dokumenata u međunarodnim institucijama i pojedinim društvenim zajednicama. Najznačajniji dokumenti su Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. god. te Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. god. Prema Konvenciji o pravima djeteta svako dijete ima pravo na primjereno obrazovanje, a Konvencija o pravima osoba s invaliditetom potvrđuje pravo djece s teškoćama na slobodno obrazovanje u skladu s njihovim potrebama, bez diskriminacije i na osnovi jednakih mogućnosti. 

Spomenute činjenice su zasade i zakonodavni okviri za ostvarenje procesa inkluzivnog odgoja i obrazovanja u svijetu i u našoj domovini.

U Republici Hrvatskoj načela inkluzivnosti su utemeljena Ustavom Republike Hrvatske iz 1974. god., a daljnji razvoj slijedi u nizu zakonskih i pod zakonskih akata. Osamdesetih godina prošlog stoljeća inkluzivno obrazovanje je ozakonjeno za cijeli odgojno-obrazovni sustav. 

Republika ja Hrvatska 2007. god. ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i tako preuzele sve obveze ugrađene u 50 članaka. Time je ostvaren model ljudskih prava vođen prema četirima vrijednostima: dostojanstvu, autonomiji, jednakosti i solidarnosti. 

U radu s razvojnim teškoćama glasa, govora, čitanja, pisanja i računanja svakako treba spomenuti verbotonalni sistem. Riječ je o originalnom, znanstvenom pristupu teškoćama govorne komunikacije. Osnovne zamisli i prvi rezultati istraživanja objavljeni su svjetskoj znanstvenoj javnosti 1954. god., a autor je akademik Petar Guberina, ujedno i utemeljitelj Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG u Zagrebu. 

Jezično-govorni razvoj je proces koji intenzivno započinje u ranom djetinjstvu, a po nekim autorima i već za vrijeme intrauterinog razdoblja. Predgovorno razdoblje uključuje razvoj govorne percepcije (slušanje i razlikovanje glasova), izražavanje putem glasanja i gesta, slogovnog gukanja i sl. Prve riječi javljaju se u razdoblju od 10.-18. mjeseca i njima dijete imenuje neki predmet, ali i izražava svoj stav o njemu. Oko druge godine kod djece se počinje uočavati razdoblje gramatičnosti koje prati nizanje riječi, jednostavnih do složenih rečenica. Među djecom ove dobi postoje velike razlike u jezično-govornom razvoju, pa susrećemo djecu koja jednostavno kasnije progovaraju i nakon početnog kašnjenja relativno brzo sustižu svoje vršnjake. Trogodišnjaci prepoznaju da netko čita ili piše, te da pisani tekst ima značenje i poruku. Oko četvrte i pete godine osvještava se pojam o pismu, slovima i činu pisanja. U ovom razdoblju javljaju se spoznaje da se riječi sastoje od glasova, slogova i osjećaj za rimu što se razvija dalje do uspostavljanja veze glasa i slova. Ovime se ulazi u predčitačko razdoblje. 

Nakon kratkog osvrta na glasovno-govorni razvoj spomenuti ćemo i osnovne oblike teškoća koje prate ovaj razvoj.

Početi ćemo sa fonološkim poremećajima kod kojih razlikujemo teškoće fonetske (motoričke) i fonemske (mentalne) predodžbe glasa. Kod ovih teškoća problemi nastaju već na središnjim razinama, pa prema perifernim govornim organima. Izgovor je neprecizan što ukazuje na nedovoljnu razvijenost fonetsko-fonemske strukture materinjeg jezika. 

Posebne jezične teškoće uključuju teškoće u razumijevanju i proizvodnji jedne ili više jezičnih sastavnica (nedovoljno razvijen govor, disfazija).

Također postoji disleksija, specifična teškoća čitanja, disgrafija, specifična teškoća pisanja i diskalkulija, tj. specifična teškoća računanja.

Učenici sa spomenutim razvojnim teškoćama uključeni su u rad logopeda, te se odgovarajuće vježbe sprovode individualno ili u manjim grupama. Suradnja s roditeljima, učiteljima i stručnom službom škole je nužan uvjet uspjehu. 

Radno vrijeme logopeda: ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 15 sati, a utorkom i četvrtkom od 12 do 18 sati.