Učenici trećih razreda naše škole proveli su nezaboravan dan na Medvednici, na Medvedgradu. ►

Na putu prema Medvedgradu s nama su se poigravali oblaci na trenutak nam zaklanjajući Zagreb, a na trenutak sam Medvedgrad. Staza oprana kišom, blistava i žuta od jesenskog lišća koje nam je mekšalo korake dovela nas je pod zidine obnovljenog Medvedgrada.

Naše znanje o prošlosti Medvedgrada i našega Zagreba (tako malo i neznatno) u kulama i podrumima utvrde iz 13. stoljeća odjednom se produbilo, proširilo, izgubilo u stvarnosti i legendama…

Šuma usred tornja, životinje i kukci koji trčkaraju starim zidinama, šišmiševa naopaka perspektiva u našim glavama, orhideje koje se nazivaju koke, gatara koja čita iz dlana, gavran Crne Kraljice koji na kajkavskome dijeli savjete, stari recepti za čaj od koprive, Crna Kraljica koja postaje zmija koja čuva podzemno blago (ili- Barbara Celjska)….Oltar Domovine…

Glava punih dojmova (više nego znanja) vratili smo se u naš Zagreb, današnji Zagreb…

Nema druge nego vratiti se Medvedgradu. Barem još jednom.

(Možda…izbjeći coprnice:)