Učenici 4. a i b razrednoga odjela 6. veljače 2026. prvi puta su bili u prilici zajedno posjetiti KD Vatroslava Lisinskoga.
Od trenutka kada su saznali da će u KD Vatroslava Lisinskoga vidjeti Regoča i nježnu vilu Kosjenku i to… u operi, pitanja su se nizala jedno za drugim… Neka su izgovorena, neka su ostala u glavi, neizrečena… Kako će div Regoč stati na pozornicu, kako će glumci i pjevači prikazati let Kosjenke po cijelome svijetu, kako će se izliti strašna Zlovoda… I… što je, zapravo, opera?
Na svako pitanje nam odgovor uvijek može dati-mašta. Mašta redatelja, mašta gledatelja…
A mi smo maštali. I nije nam bilo teško prihvatiti da mladi i stariji Liljo uopće ne sliče jedan drugome, da je Kosjenkin konj vrlo duhovit, da je Kosjenka znatiželjna kako Pipi iz naše prošle lektire, da Regoč voli brojiti kamenje, ali i da zna mnogo više nego što nam se činilo…
Pratili smo bajku slušajući operu. Zvonki i duboki glasovi pjevača i pjevačica uvukli su nas u čudesan svijet Ivane Brlić Mažuranić: igrali se s pastirima, strahovali pod zemljom s Kosjenkom, voljeli zaljubljenost Kosjenke i Lilje…
Nikada neću zaboraviti dan kada sam sve zaboravio, rekao je Liljo gledajući Kosjenku, ljubav svog života.
Vratimo se nekoliko koraka unazad, tu su sjećanja, rekao je Regoč.
Nikada neću zaboraviti svoju prvu operu, rekla je Mirna, izlazeći ozarena iz Lisinskog.
