U petak 27. veljače 2026. godine skupina naših učenika, njih 18 i to od 4. – 7. razreda, u pratnji vjeroučiteljice Marije Žganjer posjetili su udrugu Marijini obroci u Ilici 29. Željeli su korisno upotrijebiti to poslije podne i nešto plemenitog učiniti za djecu kojoj su i sadašnjost i budućnost pod oblakom i naoblakom životnih teškoća koje su nama tako daleke i strane. Poslušajte što o tome razmišlja naša Petra Subašić, 4. A.
JEDAN OBROK- JEDNA NOVA NADA
Posjet Marijinim obrocima na mene je ostavio snažan i emotivan dojam. Još jednom sam shvatila koliko sam zapravo bogata.
Marijini obroci međunarodna su humanitarna organizacija koja osigurava jedan školski obrok dnevno djeci u najsiromašnijim zemljama svijeta.
Tijekom susreta gledali smo film o djeci koja žive u siromaštvu. Ustaju rano, satima hodaju do škole i dolaze gladni. Unatoč tome, na licima im je vidljiva radost, zahvalnost i osmijeh. Posebno me dirnulo kad sam čula da je mnogima od njih školski obrok jedini obrok u danu. Zbog tog malog tanjurića, djeca dolaze učiti i sanjati o boljoj budućnosti. Filmovi su me podsjetili koliko smo često u svakodnevnom životu nezahvalni. Dok biramo što ćemo jesti za ručak – meso, ribu ili povrće, neka djeca dolaze u školu znajući da je školski obrok jedino što će toga dana pojesti.
Obuzela me toplina. Suosjećam s njihovim pogledima koji sanjaju o boljoj budućnosti dok drže praznu zdjelicu. Tužna sam zbog nepravde i teških uvjeta u kojima žive, ali i radosna jer znam da postoji način da im pomognemo. U školi nas učiteljica Josipa potiče da skupljamo plastične boce za donacije Marijinim obrocima. Možda se to nekome čini kao sitnica, ali svaka boca korak je bliže jednom obroku. Svaki naš trud znači da će jedno dijete u nekoj dalekoj zemlji, sjesti u školsku klupu sito i tako lakše učiti, maštati – vjerovati da život može biti drugačiji, ljepši. Osjećam poseban ponos jer smo i mi dio ove lijepe priče.
Ako svatko od nas učini malo, zajedno ćemo učiniti puno. Uvijek ću nastaviti pomagati jer znam da iza svake donacije stoji dječji osmijeh. Znam da mala djela mogu promijeniti svijet – a ponekad je za to dovoljan samo jedan tanjur hrane.
Petra Subašić, 4.a
