U velikoj auli Osnovne škole Antuna Mihanovića u Zagrebu 30. lipnja 2026. u 18 sati održana je svečana podjela svjedodžbi učenicima osmih razreda. Bila je to večer u kojoj su se isprepleli ponos, zahvalnost, uspomene i radost zbog novih početaka.
Na svečanosti su, uz učenike i njihove roditelje, bili gotovo svi koji su tijekom proteklih osam godina ostavili trag u njihovu školskom životu – članovi razrednih vijeća, stručni suradnici škole te učiteljice koje su ih vodile kroz prve četiri godine osnovnoškolskog obrazovanja. Na simboličan način susreli su se početak i kraj jednoga važnog životnog razdoblja.
Učenicima se prigodnim riječima obratila ravnateljica Škole Beatrica Šurbek. Prisjetila se kako su prije osam godina upravo u istoj auli, kao mala djeca, došli na svoj prvi školski dan, a danas iz škole odlaze kao mladi ljudi, spremni za nove životne izazove.
Program je započeo a cappella izvedbom hrvatske himne Lijepa naša domovino u interpretaciji Marte Subašić. U ime svih učenika osmih razreda riječi zahvale uputio je Filip Perica, a glazbeni dio programa nastavljen je izvedbom pjesme Kao u snu. Pjevačku dionicu izvela je Marta Subašić uz klavirsku pratnju Lucije Vukšić. Poseban ugođaj večeri upotpunili su Mateja Matejčić kazivanjem dijela pjesme Rastanak Krune First-Medić te plesna točka Korine Hanich i Marte Maras.
U nastavku svečanosti proglašeni su najbolji učenici završnih razreda. Najboljom učenicom 8. a razrednog odjela proglašena je Marta Subašić, najboljim učenikom 8. b razrednog odjela Josip Žalac, a najboljim učenikom 8. c razrednog odjela Filip Perica. Filip Perica proglašen je i učenikom generacije. Prigodne nagrade u ime Učiteljskog vijeća uručila je ravnateljica Beatrica Šurbek.
Uz svjedodžbe su učenici primili i prigodni list s mislima Khalila Gibrana o učenju – kao podsjetnik da pravi učitelj ne daje svoja krila, nego pomaže mladom čovjeku pronaći vlastita.
Naši se osmaši od škole opraštaju već neko vrijeme. Polako se opraštaju od učionica i školskih hodnika, od prijatelja, učitelja i svega onoga što je tijekom proteklih osam godina činilo važan dio njihova života. Dio tih uspomena zabilježili smo trajnom tintom na stranicama ovogodišnjega školskog lista Mihić i uvijek im se možemo vratiti. Ali trajno je sjećanje ono koje ostaje u njima, u nama i u našoj školi. Kako je to lijepo napisala jedna naša osmašica: I između dva svijeta – uvijek smo mi.
Nakon podjele svjedodžbi za učenike, njihove roditelje i goste priređen je mali domjenak. Bio je to trenutak za razgovore, zajedničke fotografije, razmjenu emocija i oproštaj koji, naravno, ne mora biti trajan.
Vjerujemo da su krila već odavno bila dio vas – naša je radost što smo ih tijekom ovih osam godina barem malo pomogli osnažiti!
Filip Perica, učenik generacije – s razlogom! Marta Subašić, najbolja učenica 8. a razrednog odjela
