preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Mihanovića Zagreb

Login
Na Dušni dan...

 

U šumi se potok jada,
odletjele na jug ptice,
zebu grane i grančice –
lišće pada.


Mnogo bješe sreće, rada:
zemljica je umorena.
S bukve, hrasta i jasena
lišće pada.


Spavati je zemlja rada.
Dun'te vjetri, kroz šumicu
prostrite joj posteljicu.
Lišće pada.


Mir! Ručice sklopi sada.
Naših njiva na plotove,
naših dragih na grobove
lišće pada.


                  Vladimir Nazor

3. a-razredna stranica

4. a-razredna stranica

e-boravak

Sigurnost na internetu

Pravopisne vježbe

Kalendar
« Listopad 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

e-Vježbaonica

e-Škole

Naša škola



 

Školski list "Mihić"

Školski kurikulum

Školski projekt

Mi u medijima

LIST UČENIKA 8. b razreda

Priloženi dokumenti:
Nasa krila.pdf

RED BUTTON

Korisni linkovi





Upisi



 

Najava događaja
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Brojač posjeta
Ispis statistike od 7. 11. 2013.

Ukupno: 157044
Ovaj mjesec: 2272
Ovaj tjedan: 382
Danas: 7
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara
Autor: Josipa Špoljarić, 16. 11. 2019.

 

Rat je doista nešto najstrašnije i najpogubnije za čovječanstvo. Još do jučer mnoge geste, pojedine riječi i znakovlja kojima smo se oholo koristili, sada, u vrtlogu smrti, postali su jasniji. Vukovar je zasigurno najiskreniji grad na svijetu jer se svaka riječ može gotovo isti tren ogledati u srcu. Više vam se u Vukovaru ne može dogoditi da vam netko poželi dobar dan, a da to i ne osjeća. 

 

 


Kada vas pitaju za zdravlje, ne misle na prehladu, reumu ili što slično. Oni zapravo misle o vašem životu i ranama koje ste mogli dobiti čak i kada disciplinirano sjedite u podrumu. Mogli ste ih dobiti pomažući nekome na ulici. Geler, šrapnel, kuglica brži su od vaših misli i prekinut će grubo čak i najljepši djetinji san, kao onom šestomjesečnom djetetu u majčinom zagrljaju. Uništit će i ono malo trenutaka koje svi ratom zahvaćeni otmu da bi makar u mašti bili s dragim ljudima. Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi poslije svega u sažaljenju mogao iznova prljati. Čini mi se, jedan sam od malobrojnih sretnika koji je svoju misao uspio zabilježiti u traganju za izgubljenim, ili još ne stečenim, svejedno. I uvijek, pišući, negdje u dnu svojih misli, a ponekad i pred živom slikom krvi, smrti i razaranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske branitelje koji nisu imali sreće, koji nisu dočekali svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje ljubavi. Umjesto njih primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi.

Siniša Glavašević, 1991.

radovi učenika 2. a razreda





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju