Osnovna škola Antuna Mihanovića Zagreb

U okviru Građanskog odgoja i obrazovanja, učenici 8.a razreda na satu Hrvatskoga jezika, imali su priliku obraditi lektiru na sasvim neobičan način – u obliku sudnice.

Beskompromisni  i nadobudni  tužitelji svjetskoga glasa (Noa i Laura), inače učenici spomenutog razreda, podigli su optužnicu protiv obitelji Labudanovih kojom ih terete da su nehumano postupali prema slaboj i bolesnoj Janici i da je zbog njihovog zanemarivanja jadnica i umrla.

Kata ( Leonarda), Mika (Fran) i Marko (Petar) svoju su obranu temeljili na surovim životnim uvjetima kojih nije bio pošteđen nitko u selu pa tako ni  Janica. U tome im je pomogla i susjeda (Patricija) koja  se nije mogla načuditi Markovim odabirom Janice za svoju ženu: „Mogel je dobiti curu debelu kak mesaricu pa još i bogatu…“

Odvjetnice (Barbara i Marija) obitelji Labudanovih uložile su nadljudske napore da bi dokazale nevinost svojih štićenika, čak su zaigrale na kartu emocija i pokušale razgaliti inače hladnu i objektivnu porotu (ostali učenici). U Janičinu korist svjedočio gospodin nadšumar (Antonio), a kao poseban svjedok pojavio se i sam Slavko Kolar (Nikolina) koji je pokušao ne zauzeti niti jednu niti drugu stanu.

Da bi suđenje bilo pravedno i u skladu sa zakonom, pobrinula se stroga i pravedna sutkinja Kristina koja je svoj sudački čekić upotrijebila samo nekoliko puta tek da smiri uzavrelu i užarenu atmosferu u sudnici.